U četvrtak 14. 03. 2019. odjeljenje II-3 imalo je čast da ugosti pedagogicu Anu Pešukić, mamu naše učenice Anastasije. Ona je održala radionicu na temu Drugarstvo i empatija, koja je imala za cilj razvoj kooperativnosti, podsticanje međusobnog razumijevanja i saradnje i poklanjanje veće pažnje emotivnoj strani dječije ličnosti. Času je prisustvovala i pedagogica škole Bojana Jelić Knežević.
Naša gošća je radionicu započela ilustracijom, prilagođenom uzrastu učenika, a koja je predstavljala najvažnije organe u ljudskom tijelu – mozak i srce. Mozak simbolizuje misao, a srce ljubav. Mislimo i volimo. Jednostavnim rječnikom i postupnom analizom približila je učenicima najvažnije funkcije mozga i srca. Šta su to razmišljanja, ideje i otkrića, a šta ljubav i osjećanja, dobrota i humanost – bilo je dosta sličnih pitanja, ali i odgovora. Inspirisani tako jednostavnim i prihvatljivim objašnjenjima pedagogice Pešukić, učenici su i sami pokretali nove, inspirativne priče na datu temu. Govorili su o sopstvenim osjećanjima i, istovremeno, razumijevali slične situacije u kojima su se nalazili njihovi drugari. Dominirala je priča o tome ko se sa kim druži, šta im se dopada u druženju, a šta ponekad i ne sviđa; kako njegovati druženje i razumijevanje i u situacijama u kojima se razlikuju po svojim stavovima, željama, pa i životnim okolnostima...
Nakon toga uslijedila je aktivnost – Čik pogodi. S povezom preko očiju, iz magične kutije predstavnici grupe uzimali su predmet, opisivali ga i postupnim putem dolazili do njegovog naziva. Ukoliko bi predmet i dalje ostajao zagonetan, u pomoć su priskakali drugari i dodatnim objašnjenjima o njegovoj upotrebi, značaju, obliku, učinili da se lakše dodje do rješenja. Naravno, uz zaključak - da je sve lakše uz druga.
Nakon ove aktivnosti uslijedio je, takođe, lijep zadatak – svaki od učenika, na papiru u obliku srca, napisao je najljepšu želju za svog drugara. Međusobno se tako darujući, svi su bili okićeni srcima.
Završna aktivnost - Ruke prijateljstva. Na hameru su iscrtana krila leptira. Svaki učenik je otiskom dlana ostavio trag tempere. Šaroliki otisci njihovih dlanova činili su pravo likovno remek djelo. A leptir je izgledao tako stvarno da nam se činilo da će svaki čas da poleti.
Na kraju, naša radionica, koja je počinjala ne baš tako lakim pitanjima, završavala se pjesmom ,,Drug je potreban drugu“. Sa ovakvim gostima, a to je ovoga puta bila pedagogica Ana Pešukić, majka naše učenice Anastasije, imali smo sreću da učimo najljepšu lekciju života: kako biti i ostati drug.

Prilog pripremila Nevenka Vulić