Moje putovanje u Banja Luku

Moje putovanje u Banja Luku na Međunarodni festival dječje poezije „Dječije carstvo“ 2015. desilo se 16. aprila, 2015.
Sve je počelo ovdje..

U gradskom pozorištu Jazavac u Banja Luci, već devetu godinu za redom, održalo se takmičenje mladih pjesnika... Ukupno 65 finalista iz svih krajeva bivše Jugoslavije – Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Crne Gore. Svi su bili raspoloženi, svako je dobio svojih 5 minuta i ponašali su se prema nama kao da smo već poznati i priznati pjesnici.

Program je bio fantastičan, trajao je puna tri sata. U revijalnom dijelu je bilo i nekih mladih pjevača koji su u ovoj regiji već poznati i priznati (kao i mi ):

U trci za Princa ili Princezu Dječjeg carstva, postojala je mogućnost da osvojim jedno od prva tri mjesta, ali ipak nisam. Međutim, najlaskaviju titulu Princeze Dječjeg carstva 2015. ipak je osvojila djevojčica iz Crne Gore. Tako da će se o Crnoj Gori zasigurno pričati... A nadam se i o Sutjesci, jer sam se svojski trudila da zapamte njeno ime i da je predstavim drugima kao školu koja ima puno talenata koji samo čekaju na svoju priliku...

Nagrade su podijeljene, dobili smo mnogo knjiga, suvenira, poklona, plaketu „Ključara Dječjeg carstva“:

Ali najvažnije od svega je što smo se družili, upoznavali jedni drugima duše, pričali sa poznatim pjesnicima kao sa sebi ravnima. Među njima Tode Nikoletić, Slobodan Staništić, Jovo Čulić, Uroš Vošnjak, Dušan Pop Đurđev, Ismet Bekrić... Razgovor i druženje sa njima nosim sa sobom kao najveću nagradu iz Banja Luke.

Iako je put bio dug i naporan (prešli smo preko najmanje četiri planine, ko zna koliko rijeka, mostova i kanjona), uživala sam u živopisnom krajoliku. Posjetila sam i neka druga lijepa mjesta osim Banja Luke, kao što je predivni Travnik i jednu od najčuvenijih znamenitosti u tom gradu: rodnu kuću Ive Andrića.

Posjetila sam i Sarajevo i uživala na kratko u čarima ovog velikog grada...

Sve u svemu, bilo je divno i nezaboravno. Ipak, moram da priznam da mi je srce zaigralo kada smo došli u Crnu Goru. Pored svih tih lijepih i neprocjenjivih iskustava koje sam doživjela, ipak je najljepše vratiti se kući.

Jana Radunović, VI 4