13. marta 2015. godine, u organizaciji Dječijeg saveza Podgorice i Dječijeg saveza Tivta, u galeriji ljetnikovca Buća u Tivtu, održan je XIII susret mladih stvaralaca i talenata Crne Gore pod nazivom ,,Djeca imaju krila“.

Na ovoj manifestaciji, koju je prije trinaest godina pokrenuo poznati pjesnik Dragan Radulović, učestvovali su mladii talentovani pjesnici, recitatori, glumci i muzičari iz cijele Crne Gore.

Našu školu je predstavljao Đorđe Vulević, učenik VII-1, dobitnik treće nagrade za najljepšu pjesmu na konkursu ,,Prosvjetnog rada“. U prijatnom ambijentu galerije Buća, učenici su pokazali svoj raskošan talenat, a imali su priliku i da čuju iskustva poznate crnogorske glumice Kristne Stevović o njenom ulasku u svijet umjetnosti. Gosti manifestacije bili su i Sanja Vlahović, ministarka nauke i obrazovanja, Aleksandar Milošević, predsjednik Dječijeg saveza Podgorice i Marija Radulović, supruga Dragana Radulovića.

5. marta u holu škole održano je Poetsko veče Teodore Đinović i drugara.

Talentovani učenici OŠ ,,Sutjeska“ priredili su gostima i svojim drugarima nadahnut program u kojem su kazivali svoje odabrane stihove.

Uz Teodoru, kroz zanimljiv igrokaz, svoje stihove su kazivali Iva Petrović, Jana Radunović, Jovan Aleksić, Simona Jovanović i Ivan Čabrilo. Mladi pjesnici su ugostili Sofiju Grgurović, bivšu učenicu ove škole, koja je takođe osvajala priznanja na literarnim konkursima, kao i učenicu osmog razreda OŠ ,,Oktoih“ Zvezdanu Gojković koja je na ovogodišnjem Šantićevom festivalu djece pjesnika u Mostaru osvojila nagradu za najmaštovitiju pjesmu.

Sa scene su se mogle čuti šaljive, razigrane, maštovite, ali i duboko refleksivne pjesme, a program su uljepšale balerine Ivona Boljević i Dunja Bracanović, kao i Jovan Aleksić koji je izveo svoju numeru ,,Smeđa kika“.

Program su osmislile i realizovale nastavnice crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti Gorica Klačar, Vera Drobnjak, Mileva Žugić i Nataša Brnović.

28. februara i 14. marta na Ekonomskom fakultetu, u organizaciji Ispitnog centra, održano je Državno takmičenje iz prirodnih nauka i stranih jezika.

Na Državnom takmičenju u znanju u posljednje dvije godine OŠ ,,Sutjeska“ proglšavana je najuspješnijom osnovnom školom u Crnoj Gori. Da je ovo priznanje otišlo u prave ruke, pokazuju i ovogodišnji rezultati. Učenici Sutjeske osvojili su dva prva, jedno drugo i jedno treće mjesto. Ova škola je nakon školskog, na Državno takmičenje poslala 21 takmičara, i najveći broj njih se odlično rangirao, među prvih deset u Crnoj Gori.

Iz francuskog jezika Gordana Radunović osvojila je prvo mjesto, dok je Božidar Nikolić osvojio treće mjesto, uz mentorsku podršku nastavnice Nade Kujović.

Prvo mjesto iz fizike osvojio je Stevan Đurašković, a i ostali učenici su visokoplasirani. Već treću godinu zaredom, učenici Sutjeske osvajaju nagrade iz fizike, a za to je zaslužna i njihova mentorka, nastavnica Biljana Stojkanović.

Drugo mjesto iz engleskog jezika osvojio je Borislav Krgović, uz mentorsku podršku nastavnice Radojke Dapčević.

Rezultati ovogodišnjeg Državnog takmičenja pokazuju da učenici Sutjeske i njihovi mentori kontinuirano i marljivo rade, a da su uspjesi koje nižu na državnom nivou posljedica kvaliteta po kojem je ova škola prepoznatljiva.

U ovom dijelu ćemo malo više reći o tome kako prepoznati sajber nasilje putem foruma i bloga i kako se zaštiti od njega.

NASILJE PUTEM FORUMA
Od svih oblika komunikacije na internetu, forumi su najčešće najbolje organizovani. Na njima se nalaze administrator (jedan ili više njih) i moderatori, zaduženi za posebne dijelove foruma. Oni čitaju sve teme i diskusije te paze da ne bude vrijeđanja, prijetnji, objavljivanja privatnih podataka i kršenja prava. Na većini foruma postoji mogućnost Obavijesti moderatora ispod nečijeg zapisa, tako da se jednim klikom može obavijestiti moderator o nekomu ko zloupotrebljava forum. Moderator ili administrator će izbrisati taj zapis, upozoriti korisnika ili mu zabraniti daljnji pristup ako se to ponovi.

NASILJE PUTEM BLOGA
Nasilje putem blogova odnosi se ponajprije na “otimanje” blogova drugim ljudima (žrtvama) te nadopunjavanje ličnim uvredama i/ili seksualnim sadržajima. Takvim se oblikom nasilja narušava ugled i ugrožava privatnost druge osobe. Toj vrsti međuvršnjačkog nasilja posebno su podložna djeca koja šalju fotografije i osobne podatke s ciljem da pronađu prijatelje na internetu. Takvu djecu nasilnici zlostavljaju preko njihove lične internetske stranice.

Naime, komentari koji se postavljaju u blogove kod žrtve uzrokuju nemir i stres, a zavisno od jačine, mogu dosegnuti i razinu zlostavljanja. Tako se, primjerice, događa da tinejdžer objavi sliku bivše djevojke tako da fotomontažom spoji njezinu glavu s tijelom neke životinje. Neke poruke idu i dalje od zlostavljanja, sadrže čak prijetnje smrću.
Šteta učinjena nasiljem preko interneta može zaista biti velika. Tinejdžeri katkad zaboravljaju, pogotovo kad je riječ o blogovima, da bilo što objavljeno na internetu ima neželjenu publiku, a time i neželjene posljedice, koje u ekstremnim slučajevima mogu dovesti i do destruktivnog ili autodestruktivnog ponašanja.

KRATKI SAVJETI ZA DJECU

1. Nikad ne daj lične informacije na internetu, bilo na chatu, blogovima ili osobnim web stranicama.
2. Nikad nikome, osim roditeljima, ne reci svoju lozinku, čak ni prijateljima.
3. Ako ti netko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemoj odgovoriti. Pokaži je odrasloj osobi kojoj vjeruješ.
4. Nikad ne otvaraj e-mailove koje ti pošalje neko koga ne poznaješ ili neko za koga već znaš da je zlostavljač.
5. Ne stavljaj na internet ništa što ne želiš da vide tvoji prijatelji iz razreda, čak ni u e-mailu.Ne šalji poruke kad si ljut. Prije nego što klikneš “Pošalji” zapitaj se kako bi se ti osjećao da primiš tu poruku.
6. Pomozi djeci koju na taj način zlostavljaju tako da ne prikrivaš nasilje i da odmah obavijestiš odrasle.
7. I na internetu poštuj pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu.

KAKO SIGURNO BLOGOVATI?

• Zaštitite blog lozinkom. Ako je neko zna, neka to budu vaši roditelji.
• Ne navodite u blogu lične i detaljne informacije. Kad pišete o sebi, pišite uopšteno. Nemojte navoditi gdje živite, gdje izlazite i slično, jer svaka lična informacija može otkriti vaš identitet.
• Ne spominjite u blogu nikakva imena, adrese, brojeve telefona, školu, e-mail adrese i slične informacije. To su upravo informacije koje traže pedofili, stoga ih izbjegavajte. U zamjenu, možete upotrebljavati pseudonim, no nastojte da on ne podsjeća na vaše pravo ime.
• Ne navodite u blogu ni informacije o bilo kome koga poznajete, kako ne biste mogućeg pedofila informirasali da, iako vi niste zainteresovani za “čavrljanje” s njim, vaša prijateljica Maja baš jest.
• Ne stavljajte fotografije vas i vaših prijatelja u svoj blog.
• Ne ostavljajte blog otvorenim, a računar bez nadzora, jer bi neko mogao upisati nešto nepoželjno.
• Ne ogovarajte i ne širite tračeve o svojim prijateljima iz razreda.

OPASNOSTI BLOGA (ukratko)

• OBJAVLJIVANJE PRIVATNIH INFORMACIJA – Ako djeca objavljuju informacije o sebi i svojoj porodici, to može navesti osobe s lošim namjerama da pokušaju uspostaviti kontakt s njima.
• PROFILI – neke blog stranice sadrže mogućnost objavljivanja profila – informacija o autoru bloga, poput bilješke o piscu, što je u obliku linka dostupno svim posjetiteljima bloga. Djeca često upisuju svoje prave podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu škole i sl.) ili objavljuju vlastite fotografije, nesvjesni opasnosti koje to povlači za sobom.
• NEODGOVARAJUĆI SADRŽAJI – Djeca mogu pretraživati blogove drugih ljudi i naći sadržaje ili rasprave neprikladne za njihov uzrast.
• NASILJE PREKO INTERNETA – Djeca mogu koristiti blogove kao put do nasilja ili zastrašivanje druge djece.
• NACIONALNA, VJERSKA I RASNA MRŽNJA – Djeca mogu koristiti blogove za poticanje mržnje na temelju nacionalne, vjerske ili rasne pripadnosti.
• OBJAVA NEPOUZDANIH INFORMACIJA – Nepouzdane informacije može objaviti i kreirati bilo ko, upravo kao što svako može kreirati stranicu na internetu. Djeca trebaju biti pažljiva s tim što čitaju i objavljuju.

Još malo savjeta…

• Oprezno sa slikama!
  Lijepo je ukrasiti svoj blog ili web stranicu fotografijama, ali ako se na njima može prepoznati tvoje lice, lica članova tvoje porodice ili prijatelja, onda možeš biti u opasnosti kao da piše tvoje ili njihovo puno ime i prezime i adresa. Pokušaj ne stavljati svoje i fotografije svojih prijatelja, a ako ipak želiš, mogu se jednostavno prilagoditi tako da lica nisu prepoznatljiva.
• Čuvajmo sebe i druge!
  Sve što vrijedi za čuvanje naših podataka, vrijedi i za čuvanje tuđih. Kao što nećemo pisati svoje pravo ime i ostale podatke, tako bismo se trebali ponašati i prema drugima. Mnogi nisu svjesni opasnosti koje vrebaju iza ekrana i ne razumiju da su na internetu i ljudi s neprijateljskim namjerama koji mogu povrijediti nas, naše prijatelje ili porodicu. Koliko god se naljutili na prijatelja, zar zaista želimo da ga netko zastrašuje, muči i ozlijedi?
• Pronađi se! (“Googlaj se!”)
  Posjeti stranicu www.google.com i upiši svoje ime i prezime pod navodnicima (npr. “Pero Perić”). Google će pronaći sve internetske stranice na kojima se spominje tvoje ime. Na taj način možeš otkriti postoji li neka web stranica ili blog o tebi. Isto napravi sa svojim brojem telefona, e-mail adresom, pravom adresom i nadimkom na chatu. Možda negdje netko piše o tebi i daje tvoje podatke, a ti to i ne znaš. Pokušaj to činiti što češće, a možeš napraviti i “Google Alert”, alarm koji će ti stizati na mail svaki put kad i ako se na internetu pojavi stranica na kojoj se spominje tvoje ime.

RODITELJI I UČITELJI!
Nasilja na internetu sve je više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini da zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo kako bi ga zaustavili. Djeci je dostupnije sve više moćnih tehničkih sredstava, a odrasli, nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti koje tehnologija nosi sa sobom. Često ne kontroliraju što djeca rade različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što ili nemaju vremena ili ih je strah da ne naruše privatnost vlastite djece. Mnogi roditelji se i zbog vlastitog neznanja i neiskustva u elektroničkom području osjećaju nesigurnima i nemoćnima da uopće pokrenu pitanje pravilna korištenja. Često se osjećaju prilično bespomoćnima, jer ne znaju što učiniti.
Za razliku od toga, svaki roditelj zna kako naučiti dijete da prijeđe prometnu ulicu. Kad su djeca premala da bi prepoznala opasnost i nemaju vještine da sigurno svladaju prelazak ulice, čuvamo ih na sigurnim mjestima i dopuštamo im da se približe prometnoj ulici samo kad ih odrasla osoba drži za ruku. Govorimo im o opasnostima i učimo ih vještinama nužnima da bi se one izbjegle. Ističemo važnost donošenja sigurnih odluka. Postupno im dopuštamo više slobode, ali pazimo na bilo kakvo opasno ponašanje. Ako se dogodi opasno ponašanje, koristimo to kao primjer u učenju kako bismo djecu naučili vještinama nužnima da bi ih se izbjeglo. Kad su djeca dovoljno stara i kad pokažu razumijevanje u donošenju ispravnih odluka, dopuštamo im da sama prijeđu ulicu.

Istu strategiju možemo upotrijebiti kako bismo pomogli djeci da steknu znanja, vještine i motivaciju vezane uz korištenje virtualnih oblika komunikacije na siguran i odgovoran način. Kako bi mladi ljudi stekli neovisnost u upotrebi interneta, trebaju razviti strategije koje im omogućuju prepoznavanje mogućih opasnosti, te steći praktične vještine kako bi se mogli nositi s opasnim ili zavodljivim situacijama koje donosi internet. Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje prikladna ponašanja.