Učenje o prirodi i upoznavanje prirode iz prirode je staro koliko i čovječanstvo, jer su prirodni zakoni daleko stariji od učenja u školi.
Da bi kod učenika izgradili pravilan odnos prema prirodi neophodno je provoditi vrijeme u prirod tj. osposobiti učenike za posmatranje pojava i razumijevanje njihove suštine. U tom smislu idealno rješenje je Škola u prirodi, koja se ove godine realizovala u aprilu u Bečićima.
Škola u prirodi kao organizacioni oblik vaspitno-obrazovnog rada i zdravstvenog vaspitanja zasniva svoj rad na opštem cilju vaspitanja i obrazovanja, koji se ostvaruje sticanjem znanja, razvijanjem vještina, navika i sposobnosti.
Odlazak djece u Školu u prirodi, odvajanje od porodice, navikavanje na kolektivni život u uslovima koji su drugačiji u odnosu na porodične, doprinosi osamostaljivanju djece, navikavanju i osposobljavanju za život i rad u promjenjenim životnim uslovima. Na zajedničkom zadatku sa učenicima bile su učiteljice, vaspitačice i nastavnici fizičkog vaspitanja. Aktivnosti su unaprijed osmišljene i date u Planu i programu rada Škole u prirodi, tj.svaki sat aktivnosti je bio isplaniran.
Tako su realizovani časovi o upoznavanju i razlikovanju svoje životne sredine od primorske, (zgrade, kuće, brdo, livade, more…), opisivanje okruženja i novog mjesta boravka. Neizostavni su bili časovi matematike koji su se održavaili u prirodi, kao i časovi crtanja. Aktivnosti koje su donosile radost bile su na plaži: pravljenje kule od pijeska, skok u dalj, trčanje po pijesku, igre frizbijem, loptom, slikanje po pljosnatim kamenčićima, sakupljanje školjki. Na igralištu su sprovedena razna takmičenja, zanimljive nove timske igre, kao i igre u parku hotela u okrilju klackalica, ljuljaški, tobogana. Obavezne su bile i svakodnevne šetnje pored mora. U sobama su bile zastupljene kviz igre, pantomime, memorije i društvene igre po želji. Kroz zanimljive edukativne i timske igre učenici su na vrlo zabavan način sticali nova znanja i razvijali timski duh.
Zajednički život i rad učenika u Školi u prirodi, iako je vremenski ograničen na relativno kratko vrijeme nekoliko dana, ima neprocjenjiv značaj za razvijanje i jačanje zdravlja i fizičkih sposobnosti djece, stvaranje zdravih drugarskih odnosa u kolektivu i jačanje kolektivnog duha, formiranje radnih i higijenskih navika, podsticanje inicijativnosti i stvaralaštva i razvijanje samostalnosti i odgovornosti.
Kraj đačke prve Škole u prirodi krunisali smo dodjelom ,,šaljivih” diploma jer neko umije lijepo da pjeva, neko glumi, neko brzo rješava zadatke, lijepo slika, a neko voli dugo da spava. Tako su nastale diplome: Najveća spavalica, Najbolji matematičar, Diploma za najpostojaniju kulu u pijesku, Najveći skok u dalj, Drug koji ima najveći zagrjaj, Drug koji je brz poput munje, Najveseliji drug, Drug koji priča najmaštovitije bajke, Diploma za najuredniju sobu...
Zajednički život sa vršnjacima samo nekoliko dana, sigurno će se dugo pamtiti, u nadi da će nam škola organizovati i darivati nas još neki put ovakvim predivnim doživljajima.
Prilog pripremila Nevenka Vulić
